Čovjek kroz život prođe puno toga. Prođe dobre dane, loše dane, uspone i padove, ljude koji dođu i odu, planove koji se ostvare i one koji se nikad ne ostvare. I dok sve to prolazi, često se nervira zbog stvari koje na kraju uopće nisu bile važne.Nervira se jer kasni na posao.Nervira se jer je gužva u prometu.
Nervira se jer je netko nešto rekao.Nervira se jer nema dovoljno novca.Nervira se jer plan nije ispao kako je zamislio.A onda godine prođu i čovjek shvati da je potrošio pola života nervirajući se zbog stvari koje su se zaboravile za dva dana.Život je čudan. Dok se događa, izgleda spor i misliš da imaš vremena za sve.
Misliš da ćeš jednog dana početi živjeti mirnije, pametnije, sretnije. Ali istina je da većina ljudi stalno čeka neki trenutak kad će sve biti kako treba.Čekaju da završe školu.Čekaju da nađu posao.Čekaju da zarade novac.Čekaju da naprave kuću.Čekaju da djeca odrastu.Čekaju mirovinu.I tako čekajući, prođe život.Najveća greška koju ljudi naprave je što stalno misle da život tek treba početi. A život se već događa, svaki dan, samo ga često ne primjećujemo.
Jednog dana ćeš shvatiti da su najljepši trenuci bili oni najobičniji.Kad si sjedio s obitelji za stolom.Kad si pio kavu s prijateljem.Kad si šetao bez nekog razloga.Kad si se smijao glupostima.Kad si imao miran dan bez problema.Ali dok to traje, ljudi misle da je to normalno i ništa posebno. Tek kasnije shvate da su to zapravo bili najljepši dijelovi života.Ljudi misle da će biti sretni kad kupe nešto novo, kad naprave kuću, kad promijene posao, kad zarade više novca. I stvarno, čovjek bude sretan kratko vrijeme, ali se brzo navikne na sve.
Onda opet traži nešto novo i opet misli da će tada biti sretan.A sreća je često puno jednostavnija nego što mislimo.Sreća je kad su ti roditelji živi i zdravi.Sreća je kad imaš s kim popiti kavu.Sreća je kad imaš kome doći kući.Sreća je kad imaš mir u glavi.Sreća je kad navečer možeš mirno zaspati.Sve ostalo su stvari koje dođu i prođu.
Jednog dana, kad prođu godine, nećeš se sjećati koliko si radio, koliko si novca zaradio ili kakav si auto vozio. Sjećat ćeš se ljudi, razgovora, putovanja, smijeha, nekih običnih dana koji su tada bili normalni, a danas bi dao sve da se vrate.Zato nemoj trošiti život na stalno nerviranje i brigu oko svega. Naravno da život ima problema i da se mora raditi, ali nemoj zaboraviti živjeti dok radiš sve to.Nazovi roditelje češće.Otiđi na kavu kad te netko zove.Prošetaj ponekad bez razloga.Ugasi telefon na par sati.
Otiđi negdje gdje nikad nisi bio.Reci ljudima da ih voliš dok su još tu.Jer život ne čine velike stvari koje se dogode jednom ili dva puta.Život čine male stvari koje se događaju svaki dan, a koje često ne primjećujemo.I na kraju života ljudi ne kažu:”Volio bih da sam više radio.
“”Volio bih da sam imao skuplji auto.”Na kraju života ljudi kažu:”Volio bih da sam više vremena proveo s ljudima koje volim.
“”Volio bih da sam se manje nervirao.””Volio bih da sam više živio, a manje čekao.”Zato nemoj čekati da život prođe pa da shvatiš što je bilo važno.Pokušaj to shvatiti već danas.Jer vrijeme prolazi htjeli mi to ili ne.A ono što je prošlo, nikad se više ne vraća.