Kuća u kojoj si odrastao. Ljudi s kojima si išao u školu. Prijatelji s kojima si izlazio. Roditelji koji su te čekali kod kuće. Sve će to jednog dana biti samo uspomena.
I to je ono što ljudi često zaborave. Mislimo da će sve uvijek biti isto. Mislimo da ćemo uvijek živjeti u istoj kući, imati iste ljude oko sebe, raditi isti posao, ići na ista mjesta. Ali život se stalno mijenja.
Ljudi dolaze i odlaze.
Djeca odrastu i odu.
Roditelji ostare.
Prijatelji se odsele.
Gradovi se promijene.
Mi se promijenimo.
I sve ono što nam je nekad bilo normalno, jednog dana postane uspomena.
Zato je važno cijeniti vrijeme dok traje. Cijeniti ljude dok su tu.
Cijeniti zdravlje dok ga imamo. Cijeniti obične dane, jer će jednog dana upravo ti obični dani biti ono čega ćemo se najviše sjećati.
Nećemo se sjećati koliko smo radili.
Nećemo se sjećati koliko smo novca imali.
Nećemo se sjećati kakav smo auto vozili.
Sjećat ćemo se ljudi, razgovora, putovanja, smijeha i trenutaka kad smo bili sretni.
Život je zapravo vrlo jednostavan, ali ga ljudi često sami zakompliciraju.
Stalno jure za nečim, stalno misle da im nešto nedostaje, stalno gledaju što drugi imaju.
A često ne vide da već imaju ono najvažnije.
Ako imaš zdravlje, ako imaš nekoga tko te voli, ako imaš gdje doći kući i ako imaš mir da možeš navečer zaspati – imaš više nego što ima puno ljudi na svijetu.
Zato nemoj čekati da se dogodi nešto veliko da bi bio sretan.
Nauči biti sretan s malim stvarima, jer život se sastoji od malih stvari.
Jer jednog dana sve će biti uspomena, a ti ćeš se sjećati samo onoga kako si živio i s kim si živio.
Mnogi ljudi tek kasnije shvate koliko su neke stvari bile vrijedne.
Tek kad prođu godine, čovjek počne drugačije gledati na život. Ono što mu je nekad bilo važno, više mu nije toliko važno, a ono što je nekad uzimao zdravo za gotovo, sada vidi kao najveće bogatstvo.Dok smo mladi, mislimo da je najvažnije imati novac, dobar posao, auto, kuću, putovanja i uspjeh. I sve je to lijepo i treba se truditi i raditi, ali život nas kasnije nauči da to ipak nisu najvažnije stvari.
Najvažnije je zdravlje.Najvažnije je imati mir u glavi.Najvažnije je imati ljude koje možeš nazvati.Najvažnije je imati nekoga tko te čeka kod kuće.Sve ostalo su stvari koje dođu i prođu.Ljudi često cijeli život rade za bolji život, ali zaborave živjeti dok rade za taj bolji život. Uvijek čekaju neko sutra. Kad završe školu.
Kad nađu posao. Kad zarade novac. Kad naprave kuću. Kad djeca odrastu. Kad odu u mirovinu.I tako čekajući, prođe život.Najtužnije je kad čovjek shvati da je imao sreću, ali to tada nije znao.
Imao je roditelje, imao je prijatelje, imao je zdravlje, imao je vrijeme, a mislio je da mu nešto nedostaje. Tek kasnije shvati da je tada zapravo imao sve.Zato je važno naučiti biti zahvalan za ono što imamo sada, a ne stalno gledati što nemamo. Uvijek će postojati netko tko ima više, bolji auto, veću kuću, bolji posao.
Ali uvijek postoji i netko tko ima manje i tko bi bio sretan da ima ono što ti imaš.Život nije natjecanje s drugim ljudima. Život je vrijeme koje dobiješ i koje moraš iskoristiti najbolje što možeš. Ne moraš biti najbogatiji, ne moraš biti najuspješniji, ali pokušaj biti sretan i imati mir.Na kraju se sve svede na vrlo jednostavne stvari – jesi li bio dobar prema ljudima, jesi li proveo dovoljno vremena s obitelji, jesi li vidio svijeta, jesi li se znao nasmijati i jesi li znao uživati u malim stvarima.
Jer na kraju života ne broje se novci, kuće i auti.
Broje se ljudi, uspomene i trenuci kad si bio sretan.I zato zapamti – jednog dana sve će biti uspomena. Zato pokušaj da te uspomene budu lijepe.
