Kad bi pitao starije ljude što im je najvažnije u životu i čega se najviše sjećaju, većina njih ne bi pričala o poslu, novcu, autima ili kućama.
Većina bi pričala o ljudima, obitelji, prijateljima, putovanjima, smijehu i nekim običnim trenucima koji su tada izgledali normalno, a danas su im najljepše uspomene.
To je zanimljivo, jer dok smo mladi mislimo da su najvažnije velike stvari.
Mislimo da moramo imati dobar posao, puno novca, veliku kuću, dobar auto i uspjeh. I sve je to u redu, treba raditi i truditi se, ali problem je što ljudi često zbog toga zaborave živjeti.Cijeli život rade i brinu se za sutra, a zaborave živjeti danas.
Uvijek postoji nešto što treba napraviti. Uvijek postoji neki račun, neki problem, neki plan, neka obaveza. I tako čovjek stalno govori da će živjeti kasnije, kad riješi sve to.
Ali obaveze nikad ne prestaju. Uvijek dolazi nešto novo.I tako prođu godine.Jednog dana shvatiš da su djeca odrasla, da su roditelji ostarjeli, da se prijatelji rijetko viđaju i da je prošlo puno vremena. Tada čovjek počne drugačije gledati na život i shvati da su najvažnije stvari bile puno jednostavnije nego što je mislio.
Najvažnije je bilo zdravlje.Najvažnije je bilo imati mir u glavi.Najvažnije je bilo imati obitelj.Najvažnije je bilo imati prijatelje.Najvažnije je bilo imati nekoga tko te čeka kod kuće.
Sve ostalo su stvari koje dođu i prođu.Ljudi često misle da će biti sretni kad ostvare nešto veliko. Kad naprave kuću, kad kupe auto, kad zarade puno novca, kad uspiju u poslu. I stvarno, čovjek bude sretan neko vrijeme, ali se brzo navikne na sve i opet misli da mu nešto nedostaje.A sreća je često u malim stvarima. U jutarnjoj kavi. U razgovoru s prijateljem. U obiteljskom ručku. U šetnji.
U mirnom danu bez problema. U tome da si zdrav i da su ljudi koje voliš dobro.Ali ljudi često ne primjećuju te stvari dok ih imaju.Na kraju života ljudi ne kažu da su trebali više raditi. Ne kažu da su trebali imati skuplji auto ili veću kuću.
Najčešće kažu da su trebali više vremena provesti s obitelji, da su se trebali manje nervirati i da su trebali više uživati u životu.Najveća greška koju ljudi naprave je što misle da imaju vremena za sve. Misle da će nekoga nazvati sutra. Da će nekoga posjetiti drugi tjedan. Da će putovati sljedeće godine.
Da će živjeti kad odu u mirovinu.Ali život nije nešto što počinje jednog dana kad sve bude gotovo. Život je sada. Ovaj dan, ovaj razgovor, ova kava, ova šetnja, ovaj običan dan koji izgleda kao i svaki drugi.Jednog dana upravo će ti obični dani najviše nedostajati.
Nedostajat će ti dani kad su roditelji bili živi.
Nedostajat će ti dani kad su djeca bila mala.Nedostajat će ti dani kad si imao prijatelje blizu.Nedostajat će ti dani kad si bio zdrav i bez velikih briga.A tada su ti ti dani bili obični i nisi mislio da su nešto posebno.
Zato nemoj stalno čekati da se nešto veliko dogodi da bi bio sretan. Nauči biti sretan s malim stvarima, jer život se sastoji od malih stvari.Na kraju se sve u životu svede na vrlo jednostavno pitanje – jesi li bio sretan i jesi li imao ljude s kojima si mogao podijeliti život.
Ako jesi, onda si imao sve.
