Postoji jedna velika iluzija u životu u koju skoro svi ljudi vjeruju – a to je da imamo vremena. Mislimo da imamo vremena za sve. Imamo vremena nazvati roditelje sutra. Imamo vremena vidjeti prijatelje drugi tjedan. Imamo vremena putovati sljedeće godine.
Imamo vremena početi živjeti kad riješimo posao, novac i obaveze.Ali istina je da vrijeme prolazi brže nego što mislimo i da ga često postanemo svjesni tek kad prođe.Kad si dijete, želiš što prije odrasti.
Kad ideš u školu, čekaš da završi škola. Kad počneš raditi, čekaš godišnji odmor. Kad prođe godišnji, čekaš sljedeće ljeto. Kad djeca odrastu, čekaš mirovinu. I tako čovjek stalno nešto čeka.
A život prolazi dok čekamo.Najveća greška koju ljudi naprave je što stalno odgađaju stvari koje su važne. Odgađaju putovanja, odgađaju druženja, odgađaju odmor, odgađaju razgovore s ljudima koje vole.
Uvijek postoji neki razlog zašto nešto ne mogu sada – nemaju vremena, nemaju novca, imaju obaveze, imaju posao.Ali obaveze nikad ne prestaju. Uvijek dolazi nešto novo.
Uvijek postoji neki problem koji treba riješiti, neki račun koji treba platiti, neki plan koji treba napraviti. I ako čekaš da sve bude mirno i savršeno, nikad nećeš početi živjeti.Jednog dana shvatiš da su prošle godine. Djeca više nisu mala. Roditelji su ostarjeli. Prijatelji se rijetko viđaju. Neka mjesta na koja si išao više ne postoje. Neki ljudi s kojima si planirao putovati više nisu tu. I tada čovjek shvati da je mislio da ima vremena, a vrijeme je prošlo.
Najtužnije je što ljudi često shvate koliko je vrijeme vrijedno tek kad ga više nemaju dovoljno. Tek kad više nemaju snage kao prije. Tek kad zdravlje nije isto.
Tek kad se život uspori. Tek tada počnu razmišljati o stvarima koje su mogli, a nisu.Ljudi misle da će se sjećati velikih stvari – velikih poslova, velikog novca, velikih kupovina.
Ali zapravo se najviše sjećamo malih stvari. Sjećamo se razgovora, šetnji, putovanja, smijeha, obiteljskih ručkova, kava s prijateljima, običnih dana koji su tada bili normalni, a danas bi dao sve da se vrate.Na kraju života ljudi ne govore da su trebali više raditi. Ne govore da su trebali imati više novca.
Najčešće govore da su trebali više vremena provesti s obitelji, da su se trebali manje nervirati i da su trebali više živjeti.Zato je važno naučiti jednu jednostavnu stvar – nemoj živjeti kao da imaš beskonačno vremena. Nemoj stalno govoriti da ćeš nešto sutra, sljedeći tjedan ili sljedeće godine. Ako možeš, napravi danas.
Ako možeš, vidi ljude danas. Ako možeš, otiđi negdje danas. Ako možeš, odmori danas.Jer vrijeme je jedina stvar koju ne možeš vratiti. Novac možeš zaraditi opet. Posao možeš promijeniti. Kuću možeš napraviti opet.
Auto možeš kupiti opet. Ali vrijeme koje je prošlo, prošlo je zauvijek.I zato je najveća iluzija u životu da imamo vremena.
Možda ga imamo, a možda i nemamo. Zato živi sada, a ne jednog dana.
