Netko gradi kuću, netko karijeru, netko posao, netko novac, netko ime i uspjeh.
Od malih nogu učimo da moramo nešto napraviti od života, da moramo imati nešto svoje, da moramo uspjeti i stvoriti sigurnost. I tako godine prolaze u radu, planiranju, štednji i brizi za sutra.I u svemu tome ima smisla. Treba raditi, treba se truditi, treba graditi život.
Ali problem je što mnogi ljudi grade sve osim onoga što je najvažnije – odnose s ljudima i uspomene koje ostaju za cijeli život.Mnogi ljudi naprave veliku kuću, ali rijetko u njoj sjede zajedno.Mnogi ljudi zarade puno novca, ali nemaju vremena da ga troše s ljudima koje vole.Mnogi ljudi cijeli život rade, a onda kad konačno imaju vremena, više nemaju snage.To je jedna od najvećih životnih ironija.
Dok imamo snage, nemamo vremena.Kad imamo vremena, nemamo snage.I zato je važno pronaći ravnotežu dok još imamo i jedno i drugo.Ljudi često misle da će živjeti kasnije. Kažu sebi: samo još da napravim ovo, samo još da riješim ovo, samo još da zaradim ovo, pa ću onda živjeti mirnije.
Ali to “samo još” traje cijeli život i čovjek stalno pomiče život na neko sutra.A život se događa danas.Danas dok piješ kavu.Danas dok razgovaraš s nekim.
Danas dok šetaš ulicom.Danas dok sjediš s obitelji.Danas dok si zdrav i dok su ljudi koje voliš još tu.To je život, a ne neki veliki trenutak koji će doći jednog dana.Najveća greška koju ljudi naprave je što misle da će imati vremena za sve. Misle da će nekoga posjetiti sljedeći tjedan, da će putovati sljedeće godine, da će se odmoriti kad odu u mirovinu. Ali život se ne planira tako lako kako mislimo.Jednog dana shvatiš da su prošle godine.
Shvatiš da su djeca odrasla, da su roditelji ostarjeli, da se prijatelji rijetko viđaju i da više nema nekih trenutaka koji su nekad bili svakodnevni.Tek tada čovjek shvati da je trebao manje brinuti o stvarima, a više o ljudima.
Da je trebao manje raditi, a više živjeti. Da je trebao manje juriti, a više sjediti i razgovarati.Na kraju života ljudi ne govore da su trebali više raditi. Ne govore da su trebali imati više novca ili veću kuću. Najčešće govore da su trebali više vremena provesti s obitelji, da su se trebali manje nervirati i da su trebali više uživati u životu.
Jer na kraju života ne broje se stvari, nego ljudi. Ne broje se novci, nego uspomene. Ne broje se poslovi, nego trenuci kad si bio sretan.
Zato nemoj provesti cijeli život gradeći stvari, a da zaboraviš graditi odnose s ljudima. Nemoj napraviti kuću, a da u njoj nema smijeha. Nemoj zaraditi novac, a da nemaš s kim otići na put.
Nemoj raditi cijeli život, a da nisi stigao živjeti.Radi, trudi se i gradi život, ali nemoj zaboraviti ono najvažnije – ljude, vrijeme i uspomene. Jer na kraju, to je jedino što ostaje.
