Čovjek kroz život upozna puno ljudi. Neki dođu i ostanu, neki dođu i odu, a neki ostanu samo uspomena. Dok smo mladi, mislimo da su nam važni oni s kojima izlazimo, s kojima se smijemo, s kojima provodimo vrijeme. Mislimo da će ti ljudi uvijek biti tu. Ali život polako pokaže tko je stvarno bio važan, a tko je bio samo prolazna stanica.
Godine prolaze, ljudi se raziđu, svatko ode svojim putem. Netko ode u drugi grad, netko u drugu državu, netko napravi obitelj, netko se posveti poslu. I odjednom shvatiš da više ne viđaš ljude koje si viđao svaki dan. I bude ti čudno kako se život promijeni, a da to ni ne primijetiš odmah.
Najviše se u životu promijene odnosi među ljudima. Dok si dijete, najvažniji su ti roditelji. Dok si mlad, najvažniji su ti prijatelji.
Kad odrasteš, najvažnija ti postane obitelj koju stvoriš. I tek tada shvatiš koliko su roditelji značili dok si bio mlad, a nisi to znao cijeniti.
Mnogi ljudi tek kasnije shvate koliko su puta mogli otići kod roditelja na kavu, koliko su puta mogli nazvati, koliko su puta mogli provesti više vremena s obitelji, a nisu jer su mislili da ima vremena. Uvijek mislimo da ima vremena za sve.
Ali vrijeme prođe brže nego što mislimo.
Jednog dana shvatiš da više nema nekih ljudi. Shvatiš da više nema nekih razgovora, nekih okupljanja, nekih običnih nedjelja kad je cijela obitelj bila za stolom. Tada bi dao sve da se vrati samo jedan takav dan, ali vrijeme se ne može vratiti.
Ljudi često cijene stvari tek kad ih izgube.
Tek kad nekoga više nema, shvatiš koliko ti je značio. Tek kad više nema nekih trenutaka, shvatiš koliko su bili vrijedni. Zato je najveća greška u životu uzimati ljude zdravo za gotovo.Nemoj čekati posebne prilike da vidiš ljude koje voliš. Nemoj čekati rođendane, blagdane ili neka velika događanja. Najljepši trenuci su oni obični, kad sjedite i pričate, kad pijete kavu, kad se smijete nekim glupostima.Na kraju života čovjek ne broji koliko je radio, koliko je novca zaradio ili koliko je stvari kupio. Na kraju života čovjek broji ljude i uspomene.
Broji trenutke kad je bio sretan, kad je bio miran, kad je bio okružen ljudima koje voli.Zato čuvaj ljude koji te zovu, koji pitaju kako si, koji se sjete tebe bez razloga. Čuvaj obitelj, jer obitelj je jedina koja ostaje kad svi drugi odu.
Čuvaj prijatelje koji su tu kad je teško, jer takvih je malo.Jednog dana shvatit ćeš da su najvažniji bili oni ljudi koji su bili uz tebe kad nisi imao ništa, a ne oni koji su bili uz tebe kad si imao sve.I zato nemoj izgubiti ljude dok juriš za stvarima, jer stvari se mogu kupiti opet, ali ljudi se ne mogu vratiti.
