Postoji trenutak u životu o kojem rijetko razmišljamo dok smo mladi, ali koji kad dođe promijeni čovjeka zauvijek. To je trenutak kada shvatiš da više nema roditelja da ih nazoveš, da ih pitaš za savjet, da odeš na ručak ili samo da čuješ poznati glas. Tek tada čovjek shvati koliko je imao, a nije bio svjestan.Dok su roditelji živi, nekako mislimo da će uvijek biti tu. Odgađamo posjete, odgađamo kave, odgađamo razgovore jer uvijek imamo nešto važnije – posao, obaveze, umor, planove. Govorimo sebi: otići ću drugi tjedan, nazvat ću sutra, vidjet ćemo se uskoro.
A onda dođe vrijeme kada više nema sutra.Tek tada shvatiš što znači domDok su roditelji živi, uvijek postoji mjesto gdje si dijete, bez obzira koliko godina imao. Postoji kuća u koju možeš doći, sjesti za stol, otvoriti frižider bez pitanja i osjećati se kao kod kuće. Postoji netko tko se brine jesi li jeo, jesi li umoran, treba li ti nešto.Kad roditelja više nema, ta kuća ostane ista, ali više nikada nije ista. Zidovi su tu, namještaj je tu, slike su tu, ali nema onog osjećaja. Nema glasa, nema pitanja, nema smijeha. Tada čovjek shvati da dom nisu zidovi nego ljudi.Shvatiš koliko su brinuli za tebeKao djeca često mislimo da roditelji pretjeruju, da su strogi, da ne razumiju, da stalno nešto govore i savjetuju. Tek kasnije shvatimo da su sve radili jer su brinuli, jer su htjeli da nam bude bolje nego njima.Shvatiš da su te pitali jesi li jeo jer su se brinuli.
Shvatiš da su govorili da paziš jer su se bojali za tebe.Shvatiš da su te savjetovali jer su već prošli ono što ti tek prolaziš.Ali ljudi često te stvari shvate tek kada više nemaju kome reći hvala.Najviše bole riječi koje nisi rekaoMnogi ljudi kažu da im je najveća žalost u životu što roditeljima nisu češće rekli da ih vole, što nisu više vremena provodili s njima, što su se nekad naljutili zbog gluposti, što su nekad rekli nešto što nisu trebali.Život brzo prođe. Svi misle da ima vremena, ali vrijeme prođe brže nego što mislimo. I jednog dana ostanu samo slike, uspomene i tišina.Zato nemoj čekati poseban dan da nazoveš roditelje. Nemoj čekati praznik da ih posjetiš. Nemoj čekati da ostariš da shvatiš koliko su ti značili.Jedna istina koju svi kasno shvateU životu možeš imati novac, kuće, auta, posao, putovanja, ali ako nemaš roditelje i obitelj, sve to izgubi dio vrijednosti. Jer na kraju života ne broje se stvari nego ljudi, ne broje se novci nego uspomene.Roditelji su jedini ljudi na svijetu koji te vole prije nego te upoznaju, koji bi dali sve za tebe i koji te vole bez obzira na sve. Takvu ljubav više nikad u životu ne dobiješ od nikoga.Zato dok su tu, nazovi ih.Otiđi na kavu.Sjedni za stol.Pitaj kako su.Saslušaj priču koju si čuo sto puta.Jednog dana dao bi sve na svijetu da je možeš čuti još jednom.Jer kad roditelja više nema,sve u životu ostane isto,a zapravo se sve promijeni.