U životu svi mislimo da imamo vremena.Vremena da nazovemo roditelje.
Vremena da odemo na kavu s prijateljem.Vremena da kažemo nekome oprosti.Vremena da kažemo hvala.Vremena da kažemo volim te.Uvijek mislimo – ima vremena, sutra ću, drugi tjedan ću, kad budem imao vremena.
A istina je da vrijeme ide brže nego što mislimo.Jedan čovjek je otišao od kuće vrlo mlad.
Htio je bolji život, više novca, veći stan, bolji auto.
Govorio je roditeljima: “Radim to za nas, bit će nam svima bolje.”Roditelji su samo govorili: “Samo ti dođi ponekad, nemoj nas zaboraviti.”On je dolazio sve rjeđe. Prvo svaki vikend.
Onda jednom mjesečno.Onda samo za blagdane.Onda samo kad baš mora.Uvijek je govorio: “Doći ću sljedeći mjesec.”Ali sljedeći mjesec je uvijek bio posao, obaveze, putovanja, nešto važnije.Jednog dana zazvonio mu je telefon.Kad je vidio tko zove, znao je da nešto nije u redu.
S druge strane je bio susjed koji je rekao samo jednu rečenicu:“Požuri kući.”Put do kuće nikad mu nije bio duži.Cijelim putem je mislio da će sve biti u redu, da će doći, da će popiti kavu kao i uvijek, da će sve biti kao prije.Ali nije bilo.Kuća je bila ista.Stol je bio isti.Šalice su bile iste.
Sve je bilo isto, samo oca više nije bilo.Tada je prvi put shvatio da je cijeli život radio za nešto, a izgubio ono najvažnije.Shvatio je da kuća može biti veća, auto može biti noviji, ali vrijeme se ne može vratiti.
Shvatio je da je mogao doći još sto puta, a nije.Shvatio je da je mogao nazvati još tisuću puta, a nije.Shvatio je da je imao sve, a mislio je da nema ništa.Najtužnije u životu nisu stvari koje smo napravili, nego stvari koje smo odgađali.Nisu problem greške.
Problem su riječi koje nismo rekli.Posjeti na koje nismo otišli.Zagrljaji koje smo odgodili.Kave koje smo rekli “drugi put”.Jer jednog dana neće biti drugi put.Jednog dana ćeš poželjeti još samo jedan ručak s roditeljima.Još jednu kavu.Još jedno “kako si”.Još jedno “pazi se”.
Još jednom čuti kako netko kaže: “Dođi kad god hoćeš, ovo je tvoja kuća.”Ali tada je kasno.Zato nemoj čekati posebne dane.Nemoj čekati rođendane, blagdane i nedjelje.
Nazovi danas.Odi danas.Sjedni danas.Popij tu kavu.Posjeti te ljude.Jer život nisu godine.Život su ljudi.A kad ljudi odu, sve ostalo postane samo prazna kuća i tišina.
I zapamti jednu stvar koju mnogi shvate prekasno:Posao će uvijek čekati.Novac će se opet zaraditi.Kuća će se napraviti.
Auto će se kupiti.
Ali roditelji, prijatelji i ljudi koje voliš – oni se ne mogu vratiti.
Zato idi dok još imaš kome doći.
