Ljudi cijeli život trče za nečim. Za novcem, za poslom, za kućom, za autom, za tuđim mišljenjem, za dokazivanjem. I tako prođu godine. Prođu dvadesete, tridesete, četrdesete… a mnogi tek pred pedesetu shvate neke stvari koje su trebali znati mnogo ranije.
Zato bi svako prije 50. godine trebao naučiti ovih nekoliko stvari.Prva stvar – Ne možeš ugoditi svima.Koliko god se trudio, uvijek će postojati neko kome nećeš biti dobar. Ako radiš – smetaš.
Ako šutiš – opet smetaš. Ako uspiješ – smetaš još više. Onog trenutka kada prestaneš živjeti da bi udovoljio drugima i počneš živjeti kako ti misliš da treba, život postane mnogo mirniji.Druga stvar – Zdravlje je važnije od svega.Dok si mlad, misliš da možeš sve. Ne spavaš, radiš, jedeš kako stigneš, nerviraš se, sekiraš se zbog gluposti.
A onda dođe trenutak kada shvatiš da ni novac, ni posao, ni auto, ni kuća ne vrijede ništa ako nemaš zdravlje. Sve se može kupiti osim zdravlja i vremena koje je prošlo.Treća stvar – Nisu svi ljudi koji su pored tebe tvoji ljudi.Godinama misliš da imaš puno prijatelja, puno poznanika, puno ljudi oko sebe.
A onda dođe neki težak period u životu i odjednom ostane samo par ljudi koji te nazovu, pitaju kako si i da li ti treba nešto.
Tada shvatiš da je bolje imati dva prava čovjeka nego dvadeset koji su tu samo kada je dobro.
Četvrta stvar – Vrijeme je najvrjednija stvar koju imaš.Ljudi misle da mogu sve kasnije.
Kasnije će otići na put. Kasnije će provoditi vrijeme s roditeljima. Kasnije će nazvati prijatelja. Kasnije će odmoriti.
A onda prođu godine i shvate da za mnoge stvari više nema kasnije. Zato treba živjeti sada, ne jednog dana.Peta stvar – Porodica je na kraju jedino što ostane.Na kraju života niko ne priča o poslu, titulama, parama i stvarima. Priča se o djeci, o roditeljima, o braći, sestrama, o ljudima s kojima si sjedio za stolom i pio kafu.
Sve ostalo dođe i prođe, ali porodica i ljudi koje voliš su ono što ostaje.Mnogi ljudi ove stvari nauče tek kada bude kasno. Tek kada izgube zdravlje. Tek kada izgube roditelje. Tek kada ih izdaju ljudi kojima su vjerovali.
Tek kada shvate koliko je vremena prošlo.Zato bi svako ovo trebao naučiti mnogo ranije.Jer život prođe brže nego što misliš.Mnogi ljudi cijeli život žure negdje, a ne znaju ni zašto žure. Rade posao koji ne vole, druže se s ljudima koji im ne odgovaraju, nerviraju se zbog stvari koje za pet godina neće biti ni važne. I tako prođe život u čekanju nekog boljeg vremena.
A istina je da bolje vrijeme neće doći samo od sebe.
Bolje vrijeme počinje onog trenutka kada počneš cijeniti ono što imaš. Kada shvatiš da sreća nije kada imaš sve, nego kada ti ne treba puno da budeš miran.
Kada ti je dovoljno da si zdrav, da imaš nekoga kome si važan i da navečer možeš mirno zaspati.
Na kraju, život se ne mjeri po tome koliko si imao, nego koliko si bio sretan, koliko si volio i koliko si vremena proveo s ljudima koji ti znače.
I to je možda najvažnija lekcija koju bi svako trebao naučiti prije 50. godine.
