Postoje neke stvari koje čovjek može razumjeti samo kroz godine, kroz iskustvo, kroz gubitke, razočaranja i uspomene.
Kad si mlad, misliš da sve znaš, da ima vremena za sve, da su važni novac, posao, dokazivanje i šta će ljudi reći.
A onda prođu godine i shvatiš da si mnoge stvari krivo gledao.Prva stvar koju shvatiš kad ostariš je da vrijeme prolazi brže nego što misliš.Kad si mlad, čini ti se da je godina duga kao deset. Čekaš vikend, čekaš ljeto, čekaš godišnji, čekaš nešto.
A onda odjednom prođu godine, djeca porastu, roditelji ostare, a ti se pitaš gdje je vrijeme nestalo. Shvatiš da nisi trebao čekati neke posebne dane da bi bio sretan.Druga stvar je da nisu najvažnije stvari – stvari.Cijeli život ljudi rade za kuću, auto, novac, stvari.
Nerviraju se, svađaju, odriču se života zbog nečega što na kraju ostane iza njih. Kad prođu godine, shvatiš da su najvažniji bili obični dani – kava s prijateljem, ručak s obitelji, smijeh, razgovor, obična nedjelja kad su svi na okupu.Treća stvar koju shvatiš je da ne vrijediš svima isto koliko oni vrijede tebi.U životu daješ sebe ljudima, pomažeš, nalaziš se, šutiš, opraštaš.
Misliš pamte ljudi dobro. Ali mnogi pamte samo kad im opet nešto treba. I tek s godinama naučiš da ne možeš biti dobar svima i da ne trebaš davati sebe onima koji te ne cijene.
Četvrta stvar je da se ne treba nervirati zbog tuđeg mišljenja.
Koliko si puta nešto nisi napravio jer si mislio šta će ljudi reći. Koliko si puta šutio, trpio, radio protiv sebe zbog drugih. A onda shvatiš da ljudi svakako pričaju, šta god ti radio. I onda vidiš da si se pola života nervirao bez razloga.
Peta stvar koju shvatiš je da je zdravlje najveće bogatstvo.Dok si mlad, misliš ima zdravlja, ima snage, ima vremena. Radiš, nosiš, žuriš, jedeš kad stigneš, spavaš malo.
A onda dođu godine i vidiš da sve možeš kupiti osim zdravlja i vremena.Šesta stvar je da pravi prijatelji mogu stati na prste jedne ruke.Dok si mlad, misliš imaš sto prijatelja. Rođendani, kave, društva, izlasci.
A kako godine prolaze, ljudi se raziđu, svako ode svojim putem. I na kraju ostane nekoliko ljudi koji te nazovu i pitaju kako si.
Tek tada shvatiš ko je bio prijatelj, a ko samo poznanik.Sedma i najvažnija stvar koju shvatiš kad ostariš je da je mir najvažniji u životu.Ne novac, ne rasprave, ne dokazivanje, ne ko je u pravu. Mir.
Da legneš navečer i da ti je duša mirna. Da znaš da nisi nikome zlo napravio. Da imaš nekoga s kim možeš popiti kavu i šutjeti. Da imaš nekoga ko te razumije.
Na kraju života čovjek shvati da nije problem što je ostario.Problem je što je pola života potrošio na pogrešne ljude, pogrešne brige i pogrešne stvari.I zato je najveća mudrost u životu naučiti na vrijeme ono što mnogi shvate tek kad ostare.
I još nešto čovjek shvati kad ostari –da je pola života proveo brinući se za stvari koje se nikad nisu ni dogodile.Koliko si se puta nervirao unaprijed, a na kraju sve prošlo drugačije.
Koliko si puta mislio da je kraj svijeta, a danas se toga jedva i sjetiš.S godinama shvatiš da nije svaka borba vrijedna borbe.
Nije svaka rasprava vrijedna živaca.
Nije svaki čovjek vrijedan objašnjenja.Neke ljude samo pustiš.Neke stvari samo prešutiš.I naučiš ono najvažnije:Nije snaga u tome da sve izdržiš.
Snaga je u tome da naučiš šta treba pustiti.
