Na prostranoj i surovoj Pešterskoj visoravni, gdje zime znaju biti duge i nemilosrdne, godinama su sela ostajala pusta i tiha. Ljudi su odlazili, a ognjišta se gasila jedno po jedno. Međutim, upravo na tim mjestima dogodila se promjena koju malo ko mogao predvidjeti. Zahvaljujući ženama koje su došle iz daleka, u mnoge kuće ponovo se vratio smijeh, toplina i život. Zbog njih su ih počeli nazivati čuvarima ognjišta, jer su uspjele ono što drugi nisu – da ožive sela koja su bila na ivici nestanka.
Jedna od tih žena je i Roza, koja je svoj život zamijenila potpuno drugačijim okruženjem. Iz toplog i živog grada, stigla je u hladan kraj gdje snijeg često prekriva sve što se vidi. Iako joj na početku ništa nije bilo poznato, nije odustala. Naprotiv, prihvatila je izazov i polako gradila svoj novi dom. Već petnaest godina živi u Srbiji, a njen dolazak bio je početak jedne potpuno nove priče.
Na samom početku, najteže joj je bilo privikavanje na hladnoću. Došla je u trenutku kada je zima bila najjača, a snijeg dubok. Sve joj je djelovalo strano i teško, ali nije se žalila. Uz osmijeh se prisjeća tih dana, dok danas s lakoćom obavlja svakodnevne poslove – mesi hljeb, sprema tradicionalna jela i vodi domaćinstvo koje broji više članova. Kroz godine je naučila sve što je bilo potrebno, i to s posebnom posvećenošću.
- Njena priča nije jedina. Prije petnaestak godina, sve više mladića iz ovih krajeva odlučivalo se na brak sa djevojkama iz Albanije. Razlog je bio jednostavan, ali i bolan – djevojke iz lokalnih sredina nisu željele ostati na selu. Težile su životu u gradu, dok su sela ostajala prazna. Upravo tada su počele dolaziti žene koje su bile spremne da prihvate takav način života.
Milanko, Rozin suprug, prisjeća se kako je sve počelo. Njihov susret bio je brz i pomalo neočekivan, ali su se odmah prepoznali. Već nakon nekoliko dana odlučili su da započnu zajednički život. Njihova priča pokazuje da ljubav ponekad ne traži dugo vrijeme, već iskrenu odluku i povjerenje.
Na početku njihovog zajedničkog života bilo je i mnogo smiješnih trenutaka, posebno zbog jezika. Roza nije govorila srpski, pa su se često nalazili u situacijama koje su ih kasnije nasmijavale. Jednom prilikom pokušala je objasniti šta joj treba u kuhinji, ali je pogrešno izgovorila riječ. Umjesto namirnice, dobila je nešto sasvim drugo. Takvi trenuci nisu ih udaljili, već su ih dodatno zbližili.